skip to main |
skip to sidebar
Prođete li zagorskim putevima vina-zaustavite se na prekrasnim zagorskim obroncima i prošetajte starim kletima i još starijim vinogradima što se ponosno izdižu na zelenim obroncima. 
Ako želite nekome dočarati svu ljepotu tog predivnog kraja, nema boljeg od mirne šetnje u proljetno jutro kada cijela priroda miruje, a vi upijate svu tu čar i ljepotu dok degustirate domaća zagorska vina koja se brižno spremaju u zalihama.
U srcu prelijepog Zagorja, nalaze se brojni vinogradi i stare kleti, a tu si i obitelji koje stoljećima žive svoj san, san o vinu. Dolje, u dnu svake kleti, negdje par metara pod zemljom, nalaze se obiteljski vinogradi koji čuvaju sve tajne starog zanata. 
Proljeće mi je najdraže godišnje doba. Ove godine svoj rodni kraj, Dalmaciju, pogled na modro more koje pod sve jačim proljetnim suncem poprima svijetliju boju, i kada se sa svih strana čuje cvrkut ptica, zamijenila sam sa našim prekrasnim Zagorjem.
Kažu da su visibabe prvi vijesnici proljeća, a da njih možete naći još pod zadnjim nakupinama sniježnog pokrivača. Meni je proljeće oduvijek bilo najdraže jer sam kao dijete, a što često ponavljam i sada, u rano jutro uz cvrkut prvih ptica odlazila na baklon gdje me svojim zrakama milovalo prvo proljetno sunce, a dah mi je zaokupljao miris zeleniloa, zemlje i prvih žutih i narančastih cvijetova. Tada bi znala, proljeće je došlo!
No, ovog puta bilo je drugačije, jer doživjeti proljeće u srcu Zagorskih brežuljaka i mirisa vina, na proljeće baca sasvim novu sliku koja zasigurno ostaje u vašem sjećanju. 
I naravno, da ne zaboravimo, gostoljubljivost naših domaćina koji su se pobrinuli da nam ništa ne fali, uz koju pjesmicu, čašu domaćega vina i jedan mali drveni znak "Dobro mi došel prijatel"!
Rogač mi je jedan od omiljenih sastojaka u kolačima, tim više što njegov miris u meni budi najdivnije osjećaje iz djetinjstva. U mislima mi se naviru velike krošnje rogača koje se nadvijaju nad kamenim suhozidima na putićima otkoa Drvenik Mali...
Negdje sam pročitala da su stare dalmatinske bake upravo mljeveni rogač koristile kao zamjenu za čokoladu ili kakao u prahu.
Ovomjesečna tema nagradne igre "Ajme koliko nas je" je upravo rogač, pa da ne duljim, evo i mog receptića :
Sastojci:
- 2 dl glatkog pšenićnog brašna
- 1 dl kristal šećera
- 1 dl grubo mljevenog rogača (ili mješavine rogača za kolače)
- 2 velike žlice džema od smokava
- 1/2 vrećice praška za pecivo
- 4-5 komada sitno sjeckanih suhih smokava
- 1 veće jaje
- oko 100 g maslaca sobne temperature
- 1 Bourbon vanilin šećer
Priprema:
Brašno stavite na radnu podlogu pa lagano dodajte šećer, prašak za pecivo, vanilin šećer i mljeveni rogač. Sve lagano prstima izmiješajte pa dodajte sitno sjeckane suhe smokve.
U pripremljenu smjesu brašna dodajte džem od smokava pa lagano prstima zgniječite.
Dodajte sitno sjeckani maslac te jaje pa prstima lagano gniječite tijesto tako da bude kompaktno.
Tijesto razvaljajte na radnu podlogu posutu brašnom, na debljinu oko 2-3 milimetra pa kalupićima izrezujte željene oblike.
Pećnicu zagrijte na 180*C.
Tepsiju premažite s malo otopljenog margarina i pospite s malo brašna, pa slažite keksiće malo udaljene jedne od drugih.
Stavite peći na 180*C oko 8-10 minuta.
Izvadite ih i pustite da se ohlade.
Postupak ponovite s ostatkom smjese, a tepsiju nije potrebno ponovno premazivati.
P.S. Džem koji sam koristila je moj Džem od smokava i rogača, no možete uzeti i obični Sms-ov džem od smokava.
Dragi moji,
tema ovomjesečne nagradne igre je rogač. Vidim da većina vas ima poteškoća s nabavkom istog, pa vas molim da mi se javite na mail ukoliko ga ne uspijevate naći-ja ću pogledati po trgovinama i poslati vam ga putem pošte :)
Presnac je tradicionalna poslastica s otoka Krka odakle dolazi moja draga prijateljica Ana. I kako sama kaže, odrasla na njemu, još uvijek ne može odoliti njegovom neodoljivom mirisu koji se proširi kuhinjom!
Presnac je bio prvi kolač od sira koji sam ja probala i koji me osvojio! I što je još zanimljivije, upravo taj komadić kolača donijela mi je Ana!
Od tada u mojoj se kuhinji radi često, a ukućani se doslovno potuku za zadnji komadić kolača!
Recept možete naći tu :)
Fritule su blagdanski ritual koji se od davnina sprema u kuhinjama naših baka, prvenstveno u Dalmaciji za Badnjak ili za Uskrs.
Želim vam svima sretan Uskrs :)
Sastojci:
- 100 g suhih grožđica
- 5 žlica ruma za kolače
- 1 žlica maraskina
- 3 cijela jaja
- 1 prstohvat soli
- 5 jogurta (bolje krućih neko tekućih)
- 1 naranča (sok i ribana korica)
- 1 limun (ribana korica)
- 800 g glatkog pšeničnog brašna
- 2 manje slatke jabuke ribane na najveće rupice na ribeži
- 3 praška za pecivo
- 1 litra ulja za prženje
- kristal šećer za posipanje
Priprema:
U jednu malu zdjelicu stavite grožđice i rum pa ih ostavite tako stajati dok pripremate tijesto.
U većoj zdjeli žlicom (ručno, nikako mikserom) umutite jaja s malo soli. Mijašajte tako nekih 1 minutu, a zatim dodajte 5 jogurta, sok i ribanu koricu naranče, ribanu koricu limuna i namočene grožđice kao i rum i maraskino u kojem su se grožđice namakale, pa dobro izmiješajte. Dodajte ribanu jabuku pa opet promijašajte.
Dodajte malo po malo brašna stalno miješajući žlicom.
Ostaviti tijesto da miruje 10 minuta.
U međuvremenu u uskoj višoj tećici ugrijte 1 litru ulja.
Tada u tijesto umiješajte 3 praška za pecivo i dobro promiješajte.
Pomoću čajne žlićice stavljajte malo tijesta u vruće ulje. Kada se fritulice dignu s dna, miješajte ih pomoću šuplje žlice dok ne poprime zlatno-smeđu boju. Izvadite ih na kuhinjsku salvetu da upiju višak masnoće.
Kada ste izvadili prvu turu fritulica, čajnu žličicu pomočite u hladnu vodu, pa onda cijeli postupak stavljanja tijesta u vruće ulje ponovite dok ne potrošite cijelo tijesto.
Ohlađene fritulice pospite kristal šećerom.P.S. Sigurno primjećujete da u tijestu za fritulice nema niti malo šećera osim onog kojim se fritulice posipaju. Vjerujte, ne treba im - od jabuke i naranče sasvim je dovoljno i prirodnog šećera u njima :)
Prije nekog vremena dobila sam par nagradica za koje je došlo vrijeme da ih postavim na blog ( baš kao što Monchi kaže-lijenost je strašna stvar)...
Hvala cure :)
Preuzmite svoje nagrade i proslijedite ih dalje :)
Pusa svima:)
Ovog mjeseca, mjeseca travnja, imam izuzetnu čast da baš ja i to zahvaljujući Branki budem domaćica ovomjesečne igre koju je osmislila Monsoon, i koja iz mjeseca u mjesec donosi nove recepte, izuzetno očaravajuće slike i čvrsta poznanstva ljudi diljem svijeta, a što je dokaz da se makar udaljeni stotinama ili tisućama kilometara možemo povezati, i to upravo svojom ljubavi prema hrani, kuhanju, gastronomiji... Hvala cure!
Dugo sam razmišljala koji sastojak da bude glavni ovaj mjesec, i vjerujte, to nije nimalo lagan posao. Kako je ipak moj blog najviše posvećen njegovanju moje ljubavi prema Dalmaciji, starinskoj kuhinji i
našim specijalitetima, odlučila sam se na pomalo u našim krajevima zaboravljeni Rogač.
Tradicija kaže da rogač porijeklom dolazi iz Sirije i Palestine, odakle su ga stari Grci prilikom svoje kolonizacije donjeli na Mediteran, pa tako i u naše krajeve. Ova ljekovita biljka izuzetno je bogata vitaminima, bjelančevinama, a ne sadrži masnoće. Stari su ga ljudi znali grickati i koristiti kao zamjenu za kakao prah, dok je u današnje vrijeme skoro pa zaboravljen, a koristi se kao ishrana konja i svinja.
Rogač se za jelo koristi najčešće mljeven, na način da se cijele mahune rogača poprže, a zatim se melju. Najčešće ga koriste kao brašno i to kao dodatak kolačima,a upravo po takvim kolačima najpoznatiji je otok Šolta!
Meni osobno, miris rogača budi najljepše uspomene iz djetinjstva, a u misli mi naviru sjećanja na malene zemljane putiće na otoku Drveniku Malom, stabla rogača koja se nadvijaju nad kamenim zidinama, dok po podu skupljate sjemenke i mahune rogača...
Nadam se da ćete uživati u okusima koje vam donosi ova starinska, pomalo zaboravljena biljka :)
Svima vam želim sreću!
P.S. Da bi sudjelovali u nagradnoj igri, pravila već zasigurno znate, no da ponovimo: na blogu trebate objaviti recept sa slikom, a na moju mail adresu poslati recept s linkom, sliku i vaše podatke. Sve podatke šaljite na mail: maja_pravo@hi.t-com.hr
Sastojci:
- 250 g tjestenine ( makarona, pužića, fusila )
- 1 mlada tikvica
- 100 g svježih šampinjona
- malo maslinovog ulja
- malo svježeg bosiljka
- malo svježeg peršina
- malo šarenog mljevenog papra ( crni, bijeli, zeleni i crveni )
- sol
- 40 g sira Parmezana
- 50 g sira Ementalera
- 500 ml soka od rajčica u tetrapaku
- po želji drugog svježeg povrća
Priprema:
Tjesteninu stavite kuhati u vrelu posloljenu vodu na 2-3 minute, tek toliko da malo omekša. Procijedite i stavite u vatrostalnu zdjelu.
Tikvice operite i tanko narežite s korom, a gljive laganoobrišite mokrom krpom i razrežite na četvrtine. I jedno i drugo povrće malo posolite.
Povrće dodajte tjestenini. Možtete dodati i malo sušenih rajčica. Prelijte umakom od rajčica iz tetrapaka, posolite, popaprite, dodajte sir narezan na kockice te ostale začine.
Dobro promiješajte pa stavite peći 30-40 minuta na 180*C.
Prođete li zagorskim putevima vina-zaustavite se na prekrasnim zagorskim obroncima i prošetajte starim kletima i još starijim vinogradima što se ponosno izdižu na zelenim obroncima. 
Ako želite nekome dočarati svu ljepotu tog predivnog kraja, nema boljeg od mirne šetnje u proljetno jutro kada cijela priroda miruje, a vi upijate svu tu čar i ljepotu dok degustirate domaća zagorska vina koja se brižno spremaju u zalihama.
U srcu prelijepog Zagorja, nalaze se brojni vinogradi i stare kleti, a tu si i obitelji koje stoljećima žive svoj san, san o vinu. Dolje, u dnu svake kleti, negdje par metara pod zemljom, nalaze se obiteljski vinogradi koji čuvaju sve tajne starog zanata. 
Proljeće mi je najdraže godišnje doba. Ove godine svoj rodni kraj, Dalmaciju, pogled na modro more koje pod sve jačim proljetnim suncem poprima svijetliju boju, i kada se sa svih strana čuje cvrkut ptica, zamijenila sam sa našim prekrasnim Zagorjem.
Kažu da su visibabe prvi vijesnici proljeća, a da njih možete naći još pod zadnjim nakupinama sniježnog pokrivača. Meni je proljeće oduvijek bilo najdraže jer sam kao dijete, a što često ponavljam i sada, u rano jutro uz cvrkut prvih ptica odlazila na baklon gdje me svojim zrakama milovalo prvo proljetno sunce, a dah mi je zaokupljao miris zeleniloa, zemlje i prvih žutih i narančastih cvijetova. Tada bi znala, proljeće je došlo!
No, ovog puta bilo je drugačije, jer doživjeti proljeće u srcu Zagorskih brežuljaka i mirisa vina, na proljeće baca sasvim novu sliku koja zasigurno ostaje u vašem sjećanju. 
